„Učitelju, gdje stanuješ?“
XXI. križni put mladih (KPM) u organizaciji Požeške biskupije održan je 30. i 31. ožujka na relaciji Podravska Moslavina – Čačinci – Slatina. Na ovogodišnjem križnom putu mladih, čije je geslo bilo „Učitelju, gdje stanuješ?“, sudjelovalo je više od 1000 mladih. Kao i prethodnih godina, učenici naše škole zajedno s vjeroučiteljem vlč. Marijanom Pavelićem na križnom su putu sudjelovali oba dana. Napomenimo da su glavni organizatori križnoga puta bili vlč. Krunoslav Siroglavić, povjerenik za mlade Požeške biskupije, i vlč. Robert Kupčak, predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije.
Podravska Moslavina – Čačinci
Prvoga dana oko 600 mladih okupilo se u Podravskoj Moslavini gdje su u 8,00 h u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije izmolili prvu postaju križnoga puta i tako započeli dvodnevno putovanje dugo 49 kilometara. Nakon svake postaje svi mladi pjevali su pjesmu „Učitelju, gdje stanuješ?“ koja je bila i geslo križnoga puta. Nakon formiranja poduže kolone, uputili smo se prema drugoj postaji našeg križnog puta, selu Krčenik. Sljedeća postaja bila je crkva sv. Ivana Krstitelja u selu Crnac gdje su nas domaćini dočekali s hranom i pićem te smo dobili priliku odmoriti se. Četvrtu postaju molili smo u selu Milanovac, a put od četvrte prema petoj postaji, koja je bila u Rajinu Polju, bio je obilježen šutnjom koju su organizatori predvidjeli kako bi mladi u tišini razgovarati s Isusom.
Nakon šutnje i pete postaje, na putu prema šestoj i predzadnjoj postaji orila se pjesma te zvuk gitara i tamburica. 
Šesta postaja bila je u Paušincima iz kojih smo se zaputili prema Čačincima, mjestu sedme postaje, zadnje toga dana i mjestu odmora. Kako bi prikratili put i barem malo pokušali skrenuti misli s bolova, pričali smo, pjevali i molili. Po dolasku u Čačince u crkvi Svetog Trojstva izmolili smo sedmu postaju križnog puta, zadnju predviđenu za taj dan. Nakon kratkog slobodnog vremena predviđenog za osvježenje i okrjepu, za mlade je organizirana sveta misa koju je predvodio vlč. Krunoslav Siroglavić i tijekom koje su se svi koji su to htjeli imali priliku ispovijediti. Nakon svete mise naši domaćini u Čačincima pripremili su nam večeru koja nas je okrijepila za idući dan. Ipak, iste je večeri u 21h u crkvi Svetog Trojstva organizirano klanjanje koje je predvodio vlč. Siroglavić. Spavanje je bilo organizirano u OŠ A. G. Matoša gdje smo, raspoređeni po učionicama, spavajući u svojim vrećama za spavanje pokušali odmoriti mišiće i tijelo za idući dan.
Čačinci – Slatina
Drugi dan započeo je doručkom u Čačincima. Domaćini su nam priredili piće i sendviče koje smo si ponijeli u 
ruksacima za okrjepu tijekom puta. Još prije 8h pridružili su nam se novi hodočasnici, tako da nas je pred polazak prema Slatini bilo više od 1000. U crkvi Svetog Trojstva okupili smo se zadnji put kako bismo izmolili osmu postaju i nastavili svoj put prema Slatini. Deveta postaja bila je u Breziku. Zadaća između devete i desete postaje bila je ponijeti nečiji križ, što je u našoj situaciji značilo ponijeti nečiji ruksak, jaknu, gitaru… Iznenađenje između devete i desete postaje bilo je u selu Miljevci gdje su nas seljani dočekali s pripremljenim kiflicama, kolačima, vodom, sokovima, ali i pjesmom. Naime, u njihovu selu postoji slovačka zajednica pa su nas počastili jednom pjesmom. Punih srca i trbuha nastavili smo prema Breziku, našoj desetoj postaji. Crvka Uznesenja BDM u Novoj Bukovici bila je mjesto naše jedanaeste postaje nakon koje smo se zaputili prema Kozicama gdje smo izmolili dvanaestu postaju križnoga puta. Crkva sv. Josipa u Slatini bila je mjesto trinaeste postaje. Župljani te župe pripremili su nam grah i mnoštvo pekarskih proizvoda.
Slatina – bl. Ivan Merz
Bližio se kraj našeg križnog puta dok smo kroz Slatinu prolazili do crkve bl. Ivana Merza. Naša pjesma bila je najglasnija u ta dva dana, cijela je kolona pjevala, ljudi su nam iz svojih dvorišta mahali, nudili vodu i pozdravljali nas. Bili smo izmoreni, noge su nas boljele, a žuljevi su samo rasli. Konačno smo stigli na kraj križnog puta u novoizgrađenu crkvu bl. Ivana Merza u Slatini gdje je kao kruna svega organizirana sveta misa koju je predvodio biskup Antun Škvorčević. Nakon mise, dok smo se autobusima vraćali u svoja mjesta, umorni, bolnih i žuljevitih stopala, ali i sretni i ispunjeni, zaključili smo da ćemo na križnom putu sudjelovati i iduće godine.
