Ove godine na majales (svibanjac) nije se išlo na masovku, već na demokraciju pa i ne čudi da je rezultat bilo izvrsno druženje što u samom Pakracu što na pakračkom planinarskom izletištu Omanovac. Svi kao jedan, bodri, raspoloženi, raspjevani, nenatjerani, neprisiljeni, kod župnika vlč. Joze Zorića okrjepljeni tjelesno, na misi duhovno, u muzejima kulturno, kod braće pravoslavaca ekumenski, na Omanovcu prirodom… U danima kad je sve više odgojno-obrazovnog tereta, kad su emocije pomiješane i prenapete, majales nam je itekako dobrodošao. Petak ćemo već nekako odraditi.
Što nam je Pakrac ponudio? Bolje rečeno, što su nam Pakračani ponudili?
Vlč. Jozo Zorić izuzetno gostoprimstvo, jutarnju okrjepu na bogatoj trpezi zajedničkog agapea! Gospodin Tutić, entuzijast, sa svojim suradnicima zanimljivu priču o onom što čuva i prikazuje Muzej vojne (bliže i dalje) povijesti, Gradski muzej Pakrac priču o izuzetnim hrvatskim ženama (iako nas je izbor nekih doista šokirao – bilo bi zgodno čuti kriterij odabira), paroh Đorđe i đakon Milan dobrodošlicu u saborni hram Svete Trojice i Vladičanski dvor. Okrjepljeni svetom misom na kojoj su nam se pridružili polaznici Eko kampa Belli bili smo spremni za nešto svježiji omanovački zrak i ogled na sportskim megdanima i to nakon što smo brata magarca natovarili planinarskim grahom i neplaninarskom pečenkom.
Imat ćemo ono u što ulažemo. Mi smo jučer uložili u sve (osim u dionice i kladionice) pa se nadamo da smo za danas i dane koji su pred nama nešto kompletniji.
