Quo vadis homo?

quoVadis4Kako li se brzo još jedna nastavna godina približila svom kraju!

Jedna u nizu, a za nas, involvirane sudionike, dobro/loše iskorištena, puna (ne)uspjeha, a za dio naše školske obitelji ključna, prekretnička, neću pogriješiti, sudbonosna. Mislim dakako na naše maturante koji ovih dana završavaju s nastavom i koji ubrzanim tempom zriju na tulumima, norijadama, cajkama…

No upravo zbog ovakvog zaključka nametnutog nekim izvanjskim formama, tradicijama i nostalgijama zastadoh na trenutak i, promislivši, želim svoje misli podijeliti s vama, dragi moji učenici, djelatnici, roditelji!

Koliko smo i kako posložili svoje živote prema receptima javnog mnijenja? Kolike smo i kakve ciljeve odredili za svoje životne hodove? Kome smo prepustili određivanje osobnih i zajedničkih prioriteta?

Mogao bih nastaviti pitanja u tom tonu, ali ne bih se dobro osjećao kada prije tih i takvih pitanja ne bih sebi i vama postavio pitanje: Koliko sam stvari posložio u skladu sa Stvoriteljevom zamisli o sebi?

A stvar je jednostavna! Vjerujem i po tome živim ili ne vjerujem i glumatam varajući druge, a ponajviše sebe!

Ako pak propitujem jesam li u odabirima svojih prioriteta vođen Kristom ili nekom zamjenom (instant, in, cool) pa opet glumatam varajući druge, ja varam na koncu ponajviše sebe!!!

U svijetu koji mi nudi pregršt živopisnih i brzih rješenja, u svijetu modula i webinara, u svijetu sveopćih komunikacija i prestrašne osamljenosti ja ti i ovaj puta nudim put Kristova križa i vječnosti koju je za mene i tebe pripravio!

A ti? Quo vadis homo?