Prvi školski projekt prešao granice županije. Gdje mu je kraj?
Belly izvan Papuka
Hrvatski osnovnoškolci ne znaju gdje se nalaze Papuk i Požega!
Tekst: Rebeka Bešker, Patricia Budić i Jana Jularić
Foto: Terezija Nović i Filić, Matea Pauković, Filip Kopić, prof. Frano Barišić
Ovog se petka, 3. veljače, profesor Barišić zaputio u Zagreb gdje je zajedno sa svojim već provjerenim asistenima, učenicima Mariom Jankovićem i Anom Marijom Mandić te novim asistenitima, Mateom Pauković i Filipom Kopićem, u trima različitim odgojno-obrazovnim ustanovama predstavio prvi školski projekt „Kako zaštititi najmanjeg guštera u Hrvatskoj?“. Vjerojatno već neki slute da se radi o putujućoj izložbi i prezentaciji o Ablepharus kitaibeliiju, odnosno Ivanjskom rovašu koji je prošle godine postao vrlo popularan u KG-u. Budući da se projekt pokazao iznimno uspješnim, kako u smislu zaštite Bellyja tako i u njegovoj promociji u javnosti, odlučili smo zamoliti profesora da svoja zapažanja i dojmove s puta podijeli i sa svima nama.
Sedam zadovoljnih godina
Sam projekt započeo je još 2011. godine u sklopu istraživačkoga rada za natjecanje iz biologije. Cilj projekta bio je zaštiti područje staništa Ivanjskog rovaša na Papuku i zaštiti ga od izumiranja. Uz pomoć herpetološke udruge 
HYLA, ali i Geoparka Papuk došlo se na ideju promoviranja ovog projekta u hrvatskim školama. Tako su nakon desetak hrvatskih škola na red došle Srpska pravoslavna gimnazija u Zagrebu, Osnovna škola Sesvetska Sopnica te Prirodoslovni-matematički fakultet u Zagrebu. Profesor ističe kako su ih gimnazijalci iz pravoslavne gimnazije vrlo gostoljubivo primili te da su bili jako oduševljeni njihovim projektom i prezentacijom, a najavljena je i buduća suradnja dviju gimnazija. I naši su predavači bili iznimno zadovoljni svojim domaćinima, opremom koju su im ustupili, a posebno ih se dojmio način na koji se provodi nastava u njihovoj školi budući da se radi o manjoj školi koju pohađa šezdesetak učenika. Što se tiče studenata PMF-a, također su se pokazali kao odlični domaćini, posebice zbog toga što se među njima našlo i naših bivših učenika. Studenti su bili ugodno iznenađeni vještinom naše predavačice Ane Marije te činjenicom da se srednjoškolci bave ovakvim 
projektima, dok to čak ni kod njih na fakultetu tijekom prve dvije godine nije slučaj. Posebno smo ponosni na da je ovo bio prvi slučaj da su srednjoškolci održali predavanje na PMF-u. Profesor Barišić studentima je biologije Ivanjskog rovaša predložio kao temu njihovog diplomskog rada te im ponudio i pomoć po pitanju toga. Tako je Ana Maria briljirala među srednjoškolcima i studentima, a Mario među osnovnoškolcima. Upravo je on dobio velike pohvale zbog svog predavanja prilagođenog mlađim uzrastima, interakcije s osnovnoškolcima, snalažljivosti i spontanosti jer najmlađa publika je nekad najzahtjevnija. U osnovnoj su školi naši predavači promovirali i For kid, priručnik Geoparka Papuk koji im je uvelike pomogao oko realizacije cijelog projekta budući da su na Papuku boravili i istraživali upravo uz njihovo dopuštenje.
Majstor interakcije i animacije
Mario Janković, učenik 3.b razreda, od samih je početaka u projektu Kako sačuvati ivanjskog rovaša. Kad je projekt tek započeo Mario se nije mogao nadati da će se projekt toliko razviti te da će upravo on imati toliko puno zaduženja, točnije prezentacija i izlaganja. Jako je 
zadovoljan projektom te smatra da mu je to jedno od najboljih iskustava u našoj školi. Tijekom projekta doživio je puno lijepih i dobrih iskustava, a najbolji mu je zasigurno bio nedavni odlazak u Zagreb te posjet Pravoslavnoj gimnaziji i PMF-u. Iako se do kraja dao u projekt, tvrdi da mu nije oduzimao puno slobodnog vremena, a i sve školske obveze izvršavao bi na vrijeme. Na samom početku bilo mu je malo teže dok u nije potpunosti svladao i naučio prezentaciju, a s vremenom je bilo sve lakše. U Zagrebu prezentaciju o ivanjskom rovašu održao je najprije u Osnovnoj školi Sesvetska Sopnica. Mišljenja je da se predavanje, a i sam gušter svidio učenicima jer su spremno 
odgovarali na pitanja nakon prezentacije. Nakon ovog zagrebačkog i onog požeško-slavonskog iskustva mogao je usporediti kakvi su slavonski a kakvi zagrebački osnovnoškolci. Dojma je da su djeca ista, samo što su možda mali Slavonski ipak nešto mirniji. Jako mu se svidjela i Pravoslavna gimnazija, a posebno pogled iz škole iz koje se vidi gotovo cijeli Zagreb. Rekao nam je kako su djelatnici i učenici jako gostoljubivi te da ima samo riječi hvale za domaćine. S obzirom da mu je preostala još godina dana školovanja u našoj školi pitali smo ga kojim će smjerom u budućnosti na što nam je rekao da se vidi u prirodoslovnim predmetima te da postoji mogućnost da ide studirati biologiju ili nešto slično. Za kraj nam je rekao kako je jako zadovoljan svojom kolegicom Anom Marijom koja je po njegovu mišljenju jedna jako pametna i dobra djevojka koja je odlično održala svoj dio prezentacije. Za nju, također, ima samo riječi hvale.
Stvorena za katedru
O projektu i svojem doprinosu osvrnula se i naša maturantica Ana Maria Mandić. Kao maturantica i jedna od najangažiranijih polaznica izborne nastave iz biologije priznaje da je ovaj projekt za nju bio jedno jako lijepo 
iskustvo, i to ne samo za nju već je dojma da su svi i učenici osnovnih i srednjih škola bili i jesu oduševljeni projektom. Kao svoje najbolje iskustvo vezano uz projekt istaknula je izlet na Papuk, kada su posjetili lokaciju Turjak te imali priliku i uživo vidjeti Ivanjskog rovaša i upoznati se s njegovim prirodnim staništem. Ana Marija tvrdi da škola nije trpjela niti trpi danas jer je organizacija bila na nivou. Prezentacije su uglavnom bile planski raspoređene, a i bilo je više onih koji su sudjelovali upravo iz razloga da se minimalno izostaje s nastave. Ana Marija je ovaj petak u Zagrebu svoju prvu prezentaciju održala u Srpskoj pravoslavnoj općoj gimnaziji „Kantakuzina Katarina Branković“. „Bilo je to zaista jedno predivno iskustvo. Zbog malog broja učenika njihovi maturanti su zapravo činili većinu koja je slušala prezentaciju, bili su jako dobri i zadovoljna sam kako su reagirali.“ Ana Marija je također nastupila na Prirodoslovno-matematičkom 
fakultetu gdje je na Odsjeku za biologiju predavanje održala pred studentima. Na pitanje je li bilo treme pred nešto zahtjevnijom publikom Ana Marija odgovara: „Mislim da smo svi bili opušteni, tj. uživali u onome što radimo, a i sve je jako dobro prošlo tako da za tremu i nije bilo mjesta ni potrebe.“ Pred njom je zadnja godina u kojoj treba izabrati između svoje tri ljubavi psihologije, logopedije i, naravno, biologije. I ona se na kraju osvrnula na svoga kolegu Marija Jankovića kojega smatra dobrim kolegom, ali i predavačem koji zna uspostaviti interakciju s publikom, a što je vrlo važno za uspješnu prezentaciju. Na kraju je dodala: „Počašćena sam što sam imala priliku biti dio ovog projekta. Cilj nam je bio što više informirati učenike o samom Ivanjskom rovašu, upoznati ih s njegovim staništem, a mislim da smo u tome i uspjeli.“
Budućnost osvijetljena projektima škole
„Ovaj posjet Zagrebu“, ističe profesor Barišić, „dosta znači za promociju naše škole, ali i grada, županije, PP Papuk itd. Posebno sam iznenađen time što djeca u Osnovnoj školi Sesvetska Sopnica nisu znala gdje se nalazi Papuk, da 
je to Park prirode, a samo je njih dvoje-troje posjetilo Požegu. Tako da je ovo odlična prilika da se učenici iz drugih dijelova Hrvatske upoznaju i s našim gradom, ali i posebnostima koje ga okružuju.“ Upravo se u svibnju predviđa organizacija prvog eko-kampa i to 22. svibnja na Papuku kao terenska nastava kroz koju će gostujući učenici moći upoznati sve ljepote i potencijale našeg parka prirode, i to prvog geoparka u Hrvatskoj. Uz to, ravnatelji gimnazija (zagrebačke, vipavske i naše) predložili su i razmjenu učenika kao dodatnu suradnju budući da su programi i način rada vrlo slični u našim školama. Čak su i članovi HYLA-e izrazili želju za suradnjom i ponudili svoju pomoć pa će tako tijekom eko-kampa organizirati npr. noćno sakupljanje leptira i vretenaca kao i dodatne radionice. Osim ovoga, planiraju se dodatni projekti pa će naši predavači sa svojom putujućom izložbom otputovati u Sloveniju u Vipavu, a nakon toga bi trebali i njihovi učenici doći k nama. A u idućim godinama se, uz suradnju sa HYLA-om, planiraju dodatni projekti na temu Ivanjskog rovaša, ali ovog puta s još većim naglaskom na istraživačkom radu.
Stvaramo generacije osviještenih učenika
Profesor Frano, Mario i Ana Maria očito su jako zadovoljni svojim projektom i prezentacijom, a i obogaćeni su još jednim vrijednim iskustvom. Mi smo pak ponosni na to kako promoviraju našu školu, grad i županiju kao i na to što rade na osvješćivanju javnosti o ugroženosti Ablepharus kitaibelija. Vjerujemo da će profesor Barišić i u godinama koje su pred njim stvarati nove generacije učenika koji su osviješteni i spremni djelovati ondje gdje su najpotrebniji.
