Odlični na sva tri fronta

U Lipiku i Pakracu održana Županijska smotra LiDraNo 2017.

Odlični na sva tri fronta

Otkad je samostalne Hrvatske od tada je i najbrojnije i najorganiziranije smotre učeničkog stvaralaštva LiDraNo. Ako je tomu doista tako, onda je ovogodišnja smotra održana u Lipiku i Pakracu 26. po redu u našoj županiji. Tijekom svih tih godina LiDraNo je, vjerujemo (ipak nam škola još nije ni u pubertetu), opravdao prvotna očekivanja i ostvario najvažniji cilj – uvođenje mladih naraštaja u svijet stvaralaštva pisaca, glumaca i novinara. Domaćin ovogodišnje smotre bila je OŠ Lipik pa se tako ovaj putujući kreativni cirkus izmjestio iz središta županije u njen najzapadniji grad(ić). Našu ekspediciju činilo je 19 članova od toga 12 učenika koji su se predstavili u svim izričajima, 3 člana tehničkoga tima podrške, 2 mentora i 1 čika Vlado.

Li – literarni (Matea i Margareta)

Za razliku od osnovnoškolske razine gdje se i ove godine predstavilo dvadesetak malih spisatelja, srednjoškolaca je uvijek birani broj pa tako i ove godine – njih devetero. Pred povjerenstvom u sastavu Franić, Pranjić i Španjić predstavilo se devetero ozbiljnih autora, mahom pjesnika modernističke poezije. Našlo se tu od poezije utemeljene na sažetosti, zgusnutosti, minimalizmu i simbolizmu naše Margarete Ferić, savršeno sintaktički i gradacijsko-semantički složene pjesme naše Matee Pauković, preko lirske proze gimnazijalke Veronike Stupar, pa sve do nadrealističko-dadaističkog motivskog kolaža u pjesmi Jahopaku mlade priznate pjesnikinje Anamarije Mutić. Povjerenstvo u spomenutom sastavu ozbiljno je i konstruktivno pristupilo svakome radu što su i dokazali na okruglom stolu u svojim interpretacijama, komentarima i sugestijama. Na državnu smotru iz ovoga izričaja predloženi su radovi Veronike Stupar Ljubav Svemir Dubina i Margarete Ferić Moja majka te ne voli.

Dra – dramski (Romana i Charliji)

Postalo je već redovito da izbornik za našu slavonsku regiju, redatelj Mario Kovač, otvara okrugli stol komentarom da je naša županija poznata kao ona koja njeguje i razvija zavidnu kazališnu kulturu koja potom rađa sve kvalitetnijim i ozbiljnijim kazališnim komadima. Uz Kovača povjerenstvo su još činili Slavica Jelić, dugogodišnja voditeljica Male škole kazališta u Požegi, i Marijana Matoković, mlada požeška glumica s (na sreću) radnom adresom u rodnome gradu. Našu školu najprije je u pojedinačnom nastupu predstavila Romana Ronta, učenica 3.a razreda, utjelovljujući lik krčmarice Mirandoline Carla Goldonija. O njenom nastupu Kovač je komenitrao sljedeće: „Romanin je nastup bio dobar glumački nastup, dramski jako kvalitetan, no možda nedovoljno koketan kakav bismo očekivali od Mirandoline. Čini mi se da je iščitano malo više u dramskom nego u komičnom ključu. Romana ju je izvrsno prikazala na jedan jako ženstven način i stasom, i glasom i kostimom, no nedostajalo je malo komičnoga, jer Mirandolina se u toj svojoj koketnosti i zeza i sve muškarce oko sebe vuče za nos.“

„Šećer na kraju.“ Mario Kovač

Na naplatu su u petak došli i svi oni izostanci s redovite nastave i trud koji su naši glumci i njihova mentorica, prof. Marijana Ćorluka, uložili u ovogodišnju predstavu utemeljenu na djelu Kabanica Nikolaja Vasiljeviča Gogolja. Nadamo se da ćemo i mi uskoro biti počašćeni izvedbom za koju Kovač nije štedio riječi hvale. Donosimo vam, stoga, u cijelosti Kovačev komentar s okrugloga stola. „Šećer na kraju – Kabanica. Sjajna predstava u svim segmentima. Jedna kazališna kultura, jedno kazališno promišljanje na zavidnom nivou – likovno, glazbeno, glasovno, glumački, pokretom. Sve je bilo na svome mjestu, ništa niste imali viška. Niste imali onu čehovljansku pušku na zidu koja ne pukne u sljedećem činu.“ započeo je Kovač i nastavio obraćajući se Petru, „Predstavu je nosio Akakije Akakijevič. Bio si cijelo vrijeme unutra, ansambl te vrlo skladno i precizno pratio, od ovih koje smo vidjeli na pozornici, dečki koji su to verbalno, ali i stasom nosili, do majstora koji je to neverbalno izveo i djevojaka koje su na ovoj vrlo inteligentno riješenoj scenografiji bile sve vrijeme tu. Ovo ne da je najbolja predstava koju smo gledali ove godine pogledali na LiDraNu, nego u svih proteklih pet godina otkad sam državni izbornik za ovu regiju. Ako smo oštri u kritikama onda moramo biti neštedljivi i u pohvalama, a vi to sasvim sigurno zaslužujete kao i predstava Drago mi je (Gimnazija Požega).“

No – novinarski (Anita, Maria i Nautes)

Novinarsku družinu Nautes, a time i cijelu školu predstavljali su u novinarskom izričaju tekstovi Marije Franjić Stopama talijanskih i austrougarskih ratnih divizija, Anite Rotar Moji robinzonski praznici i treći broj našeg školskog lista Nautes. Budući da je i ove godine Nautes jedini srednjoškolski list u našoj županiji, on je automatski predložen na državnu razinu. Povjerenstvu za novinarski izričaj u sastavu Jelenko Topić, dugogodišnji novinar, te Nataša Puljašić i Mario Trupinić, profesori hrvatskoga jezika, očito se svidio Anitin izvještaj o outward bound avanturi na Papuku tako da je i njen tekst predložen za državnu razinu. Na kraju možemo čista obraza reći da se trud, zalaganje i odricanje naših učenika i mentora isplatio i to na ponos svih učenika i djelatnika naše škole.