Oj ti vilo, vilo hirovita!
Interliber odgođen, naš izlet u Zagreb ne.
U ovom ludom i hirovitom vremenu – vremenu hirovitih atmosferskih pojava, nezadovoljne i nepredvidive majke Zemlje, nestabilnog tečaja i gospodarstva, u vremenu hirovitih ljudi i njihovih neočekivanih odluka, mi smo se odlučili držati svojih planova i ne mijenjati ih ni pod koju cijenu – i vidjesmo da je to dobro. Sajam knjiga Interliber ponovno je odgođen, knjigoljupci mogu uštedjeti još koju kunu do možebitnog otvorenja. Mnogi su također odgodili posjet Zagrebu taj tjedan, no mi smo ostali pri svome planu, osmislili nove aktivnosti za svoje đake – i vidjesmo da je to bilo dobro.
Ni sat vremena od Požege
U maglovito jesensko jutro (barem nas ono nije iznevjerilo i iznenadilo) zaputili smo se, većina prvi puta, na prvu postaju našeg zajedničkog izleta u Park prirode Lonjsko polje kojim se upravlja iz sela Krapje, a u naseljima Čigoč, Repušnica, Krapje i Osekovo nalaze se posjetiteljski 
centri. U Krapju su učenici obišli uzgajališta crne slavonske svinje, poslušali priču o tradicijskoj arhitekturi uz razgledavanje sela Krapje i njegovih drvenih kuća (klasična tura inače traje 4 sata u koju su uključene edukativne radionice), dok se većina profesora provezla kanalom Strug u solarnim čamcima – mi i priroda.
Djelatnost Ustanove uključuje zaštitu, održavanje, očuvanje, korištenje i promicanje Parka prirode u cilju zaštite i očuvanja njegovih prirodnih, krajobraznih i kulturnih vrijednosti. Ustanova osigurava i neometano odvijanje prirodnih procesa te održivo korištenje prirodnih dobara. Zadužena je za nadzor nad provođenjem uvjeta i mjera zaštite prirode na zaštićenom području.
Misija je ustanove osigurati opstanak lokalnog stanovništva na ruralnom području Parka prirode Lonjsko polje kao važan preduvjet očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti.
(pp-lonjsko-polje.hr)
Serbus dragi Zagreb naš
Beli Zagreb grad nudi više sadržaja i atrakcija no što možemo zamisliti, a kamoli obići u jednom dobrom popodnevu. Po dolasku u Zagreb 131 učenik u pratnji svojih razrednika i profesora podijelio se i uputio se u četiri različita smjera prema svojim programima.
Učenici 1.b i 2. b razreda, zajedno sa svojim razrednicama Marijom Tonković i Marijanom Ćorlukom, započeli su svoj obilazak grada na Trgu bana Josipa Jelačića gdje im se predstavio vodič, gospodin Ban. Najprije ih je odveo do makete grada Zagreba na kojoj su mogli vidjeti sve ulice kroz koje će ubrzo proći. Zaputili su se prema Zagrebačkoj katedrali o čijoj ih je povijesti vodič detaljno ispričao. Na putu do Tkalčićeve ulice prošli su najpoznatijom i najvažnijom zagrebačkom tržnicom – Dolac – gdje su susreli uobičajenu gužvu i dobro prepoznatljive šestinske kišobrane. U Tkalčićevoj ulici, koja je dobro poznata po bogatom noćnom životu, čuli smo nešto više o Mariji Jurić Zagorki čiji se kip ondje nalazi. Ona je bila hrvatska novinarka i književnica kojoj je jedno od najpopularnijih djela ciklus romana Grička vještica – pripovijest o progonu vještica u Zagrebu. Prošavši kroz Kamenita vrata, srednjovjekovni kameni ulaz u grad s poznatim oltarom Majke Božje, došli su do Trga sv. Marka gdje ih je čekala prepoznatljiva crkvu koja također nosi ime sv. Marka. Nakon toga posjetili su obližnju grkokatoličku konkatedralu sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu gdje ih je srdačno primio grkokatolički svećenik koji je nešto više rekao o sličnostima i razlikama između grkokatolika te rimokatolika i pravoslavaca. Jedno od posljednjih mjesta koje smo obišli je bila Kula Lotrščak i crkva sv. Katarine nakon kojih smo se spustili do Jelačićeva trga te se pozdravili s vodičem. Za kraj obilaska posjetili su Europski dom gdje su čuli razne zanimljivosti o Europskoj Uniji te za kraj odigrali kviz.
Ema Bakula, 1.b
(U)kratko s Alanom Hržicom
Jedan dio učenika poveo je vlč. Krunoslav Siroglavić koje je kraktko proveo užim dijelom Zagreba gdje su i napravili pauzu za ručak u poznatom zagrebačkom restoranu Capuciner. Zatim su se uputili prema Branimir Centru gdje su imali druženje s jednim od istaknutih imena kršćanske glazbene scene, Alanom Hržicom, koji im je ukratko posvjedočio o svom obraćenju te novom životu u vjeri. (Više o razgovoru s Alanom Hržicom u skorom itervjuu. op. a.)
Marta Morvaj, 2.b
Vruće cipelice
Kako drugačije opisati stanje nogu učenika 1.a i 2.a razreda nakon trosatnog obilaska nekih manje poznatih dijelova grada. Oni su zajedno sa svojim razrednicima i svojim vodičem napravili respektabilan krug na koji mogu i sami biti ponosni. Nakon fotografiranja sa Šenoom, krenuli su od jednog od najstarijih zagrebačkih 
parkova, Ribnjaka, prema Novoj vesi (Novom selu) gdje su stali uz kapelicu sv. Dizme (raskajanog razbojnika koji je s Isusom bio razapet), kapelicu Majke Božje Žalosne te posjetili jednu od njastarijih zagrebačkih crkava crkvu sv. Ivana Krstitelju sagrađenu na ostacima velebne bazilike vitezova templara gdje ih je upravitelj vlč. Ivan Lastovčić upoznao s prošlošću, arhitekturom, posljedicama nedavnih potresa, ali i pokazao tremekdjelo glasovitog talijanskog slikara Marca Antoninija koji je pokrajnju kapelicu, tzv. Zagrebačka Sikstina ili kapelica Vjerovanja, cijelu oslikao upravo motivima iz Vjerovanja. Put smo nastavili jednim od brojnih gornjogradskih stuba kako bismo došli do Jurjevske ulice gdje se nalazi jedna od najstarijih, ali i najvrjednijih zagrebačkih vila, vila Živković-Androvski-Lubienski čija je povijest jedna (duga, zanimljiva i intrigantna) priča za sebe. Gornji grad smo prešli preko Ilirskog trga te se spustili u jednu od 17 park-šuma grada Zagreba – Tuškanac gdje se nalazi spomenik Miroslavu Krleži, na lijepom i mirnom mjestu, no možda malo izoliranom. Oprostivši se od Krleže, obišli smo i Matoša na Strossmayerovu šetalištu te krenuli prema Donjem gradu gdje smo obišli HNK, fotografirali se s Markom Marulićem ispred stare sveučilišne knjižnice te na kraju, već na izmaku snaga, posjetili novi Oltar domovine na Trgu Stjepana Radića, spomenik Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, kojeg smo te večeri gledali u Kerempuhu, te se kratko okrjepili na Zagrebačkim (tzv. Bandićevim) fontanama. Nadamo se da je u sjećanju ostalo nešto više od samo vrućih cipelica.
M.P.
Obilazak za prste polizati
Učenici trećih i četvrtih razreda po dolasku u Zagreb posjetili su možda najslađe mjesto u samom centru grada – Muzej čokolade, gdje su mogli, uz standardnu priču o povijesti čokolade koja seže još od drevnih indijanaca Južne i Srednje Amerike, degustirati devet vrsta čokolada kao i fotografirati se u jedinstvenom ambijentu. Jedan dio učenika, i to onaj maturantski, drugi kao drugi dio zagrebačkog aranžmana imao je posjet dobro nam znanom Goethe institutu, institutu za njemački jezik. Nakon kratkog predstavljanja na njemačkom jeziku imali su radionice o gradovima i znamenitostima Njemačke, a nakon izrade referata predstavili su ih ostalim sudionicima radionice. Posjet su organizirale profesorice Milena Škoda, Ivana Zovko i Ivana Arambašić.
Petra Raguž, 4.b i M. P.
Pretposljednja večera
Prema višegodišnjem iskustvu dan smo svi zajedno završili predstavom, ovaj puta komedijom (satirom) Predsjednici&ca u Satiričkom kazalištu Kerempuh u režiji Tarika Filipovića, a prema tekstu Borisa Svrtana i Tarika Filipovića. Društveno-politička komedija napokon je gledateljima 
priuštila, barem onima koji su ih dijelom ili dobrim dijelom poznavali, da se grohotom nasmiju svojim bivšim predsjednicima, od Tita (pa čak i Pavelića) do Kolinde. Gledatelji, i stari i naši mladi, mogli su vidjeti da se uvijek radilo o manje-više istom sadržaju, a drugom pakovanju, da je specifičnost vremena i prilika oblikovalo naše predsjednike, da su jedni bili samodopadni državnici (i nepopravljivi ljubavnici), a drugi bezlični i akarakterni umjetnici, treći vicmaheri i zabavljači (i čaša ispijači), a četvrti vatreni kroatofili. Ovaj neobičan, a opet logičan i simpatičan susret petero (iz naše perspektive i nama niškoristi) autsajdera, priuštio nam je jedino da se prisjetimo naših dobrih starih poglavara i da im se dobro nasmijemo – i ništa više. Predsjedničina želja da ovih pet mudrih i učenih (no ne i svih doučenih!) glava ipak iznjedre neku ideju za bolje hrvatsko sutra nije urodila plodom tako da nas ova satira i dalje podsjeća da to nisu instance s kojih možemo očekivati neku konkretniju i perspektivniju viziju ili kako bi jedan od njih rekao – revoluciju. Bi li se s tim složio naš aktualni predsjednik kojega možda čeka posljednja večera u Kerempuhu, ostaje nam poživjeti i vidjeti.
