Kao tat će doći dan Gospodnji…
Možda će netko blaže naravi i uzmaći ako ovakvu poruku-upozorenje čuje u vremenu došašća koje je sve prožeto što iskrenim što patvorenim bojama i osjećajima 
radosti, raspjevanosti i zadovoljstva. Možda zato jer nam se nikako odvojiti od proslave onog prvog dolaska Božića Isusa, a pripremati i radovati onom drugom i konačnom. Jedino…jedino ako nismo sigurni hoćemo li biti spremni i budni da ga dočekamo i zadovoljni s onim što će u nama vidjeti sada već pravi veliki Bog koji se već svega nagledao na ovoj našoj zemlji, a ne mali, slatki i nevini Božić. Riječ Gospodnju opasno je neozbiljno i olako shvatiti. Stoga advent, došašće kao vrijeme spremnog i budnog iščekivanja zaslužene Nagrade nakon dobro obavljenog dana, mjeseca, pa na kraju i života, trebalo bi biti ispunjeno radosnim i savjesnim obavljanjem svakodnevnih zaduženja, sinovskim i bratskim odnosom prema obitelji, prijateljima i kolegama, pokojim dobročinstvom, strelovitom i onom nešto ozbiljnijom molitvom ili žrtvom kako bi nam život bio vreća dobro nabijena dobrim djelima.
Ponosno i nepretjerano možemo reći da su toga bili svjesni naši kolege i učenici koji su se ovoga došašća posebno angažirali oko božićnoga duha u i oko škole. Kruna takovoga života i rada bila je jučerašnja adventska priredba koja organizatore nije iznenadila i dočekala nespremne. Zasigurno, od samog osnutka Škole, jedan od najbogatijih, najozbiljnijih, najzabavnijih i prema izvođačima najbrojnijih božićnih programa. On je pak bio osmišljen kroz različite izrez kojima se pokazao talent i trud naših srednjoškolaca, ali i njihovih mentora.
Tako je jučerašnji susret, koji je započeo meditativnim videom TV sekcije koji nam je donio predivni i poticajni tekst Stjepana Lice, a koji je svojim glasom oživio Mijo Radić, nastavljen Božjom riječju i molitvom (Maja i Antonio). Svečanijem duhu naše priredbe doprinio je klavirski duo glazbene škole Maja i Danijel nakon 
kojih se prisutnima, svim učenicima, profesorima te preč. Ivici Žuljeviću i ravnateljima Želimiru Žuljeviću (KOŠ) i Josipu Proliščiću (Trenkovo), kao i ostalim gostima, obratio ravnatelj Ivan Bedeničić. Između ostaloga prisutnima je poručio: “Želim vam da se ovih adventskih i božićnih dana ne zaustavite samo na osjetilnom, vidljivom, slušnom, opipljivom užitku! Ne odričite ga se, ali, molim vas, prigrlite ga i obogatite dubinskom spoznajom srca i vjere te prihvatite kao izazov, životni program! Pretočite oduševljenje vašeg zanosa i rada u školskim i izvanškolskim aktivnostima u vaše domove, susjedstva župe i gradove! Budite poput svjetlećih jaslica koje sjaje Božićem na spas svih! Budite smiješak novorođenog Kralja kraljeva!” Na koncu je svima poželio: “Svima vama želim da se Bog u vama porodi! Da se dogodi!”
Posebno raspjevan bio je, naravno, školski zbor koji je otpjevao tri svoje skladbe, ali i predvodio zajedničku završnu pjesmu Narodi 
nam se. Prisutne su posebno zabavili, vjerujemo i poučili, Leon i Marko koji su uprizorili lik jadnog đačeta, lijenčine prema tekstu sluge Božjeg Petra Barbarića. Kulminacija smijeha koji je teško bilo i zadržati i kontrolirati bio je šaljivi animirani video TV sekcije Božić u KG-u čiji su animirani protagonisti bili svi djelatnici KG-a koji su i ovaj put pokazali da se dobronamjernom i ukusnom šalom na svoj račun ne žele izdizati ni iznad koga, a kamoli iznad učenika zbog kojih su oni tu – da im služe, a ne da budu služeni, kako nas je napokon i poučio Gospodin Isus. Da su i odrasli ponekad djeca i da često djeca žele biti poput odraslih pokazao je i drugi šaljivi uradak TV 
sekcije u kojem su upravo odrasle i to djelatnike Škole uprizorili najmlađi učenici Katoličke osnovne škole. Rad novinarske družine Nautes Omen est nomen potom je prezentirala maturantica Anita. Rad se temeljio na analizi imena svih deset generacija učenika naše škole kojim su došli do zaključka da je, unatoč sveprisutnim pomodnim trendovima, kraj u kojem živimo i dalje u većini kršćanski nastrojen, barem što se znamenovanja svoje djece imenom tiče. Sve prisutne posebno su razveselili naši kolegijaši koji su uz podršku odgojitelja, vlč. Marijana, i ravnatelja škole, prof. Bedeničića, a pod ravnanjem vješte ruke Mije Radića otpjevali dvije božićne skladbe. Nakon još jednog animiranog filma TV sekcije Učenici nekad i danas, polaznici dramske družine Matea i Domagoj briljantno su odigrali scenski prikaz Gospodin i gospođa Smith kojim je i završen službeni dio ovog bogatog božićnog programa.
Po završetku programa u ime Osnivača učenicima i djelatnicima Škole obratio se i Božić čestitao predstojnik Ureda za katoličke škole Požeške biskupije. Susret je završen zajedničkim pjevanjem pjesme kojom je opjevano iščekivanje dolaska Isusova Narodi nam se.
Foto: Karlo Beliziffer, 1.a
