Iustitia Croatica

Poštovani i dragi gimnazijalci! Cijenjeni profesori i djiustitia (7)elatnici! Dragi roditelji!

Drago mi je da sam u kratko vrijeme dvaput izazvan na izricanje svojeg mišljenja! Izazvan na način da „moja“ školska zajednica potiče moj „spisateljski“ talent ili, ako hoćete iskrenije, staračku čangrizavost!

Prvi poticaj je i opet predivan plakat na Dvorani sv. Terezije Avilske povodom sjećanja na Vukovar i njegovu žrtvu. Krasan timski rad našeg okušanog trija iznova nam nudi estetski dotjeran, a sadržajno slojevit plakat IUSTITIA CROATICA.

Crna, bijela i crvena! Na stranu umjetnička forma (prepuštam to stručnjacima), ali za mene – u nebo vapijuća simbolika našega hrvatskog trenutka. Crno ili bijelo, a onda crvene krpe ovih ili onih zastava!!! I svi traže Pravdu po svojoj mjeri i zamisli. Što veća sljepoća ili neprozirnija koprena, to veća ostrašćenost, galama, isključivost.A onda slušam mlade Vukovarke u reportaži naših učenika koje s ponosom govore o svom malom, lijepom i ispunjenom gradu. Slušam i divim se mladosti koja želi svoj grad oplemenjen i vlastitom žrtvom rada, učenja, snova…

Gledam naše gimnazijalce kako sa žarom i ljubavlju istinske mladosti skupljaju za Caritas, Specijalnu bolnicu u Bistri, za svoje projekte. Ne traže pravdu u ispraznim kritiziranjima svega i svačega, nego zasukavši rukave stvaraju ovaj svijet boljim, ljepšim i pravičnijim u okviru svoga svakidašnjeg života, u skladu sa svojim mogućnostima.

Znači li to odustajanje od Pravde? Mislim da ne! Uvjeren sam da je to najtočniji odgovor na težnje onih koji su svoj san ovjekovječili i učinili božanskim prinoseći sebe za nas, za budućnost. U okvirima svojih mogućnosti i u prilikama svakidašnjeg okruženja stvarati bolju, ljudskiju i pravedniju Hrvatsku! Zvuči jednostavno?

 

A onda, u ionako bremenitom tjednu izazovna, duboka i poticajna predstava Huddersfield Uglješe Šajtinca; u režiji FEATURED_huddersfield-zkm-18102018-1-678x381Renea Medvešeka. Licentia poetica, kazališna dramatičnost, vulgarnost. I pitanja djece (izgovorena ili neizgovorena), okretanje glava i promatranje što to misli ravnatelj. A ravnatelj je sretan da svaki naš katolički mladić i djevojka osjećaju nelagodu pred vulgarnostima, ali da tu nelagodu ne pokazuju samo u nekim prilikama i samo pred profesorima, roditeljima i svećenicima. Tu nelagodu bi bilo dobro (i po Pravdi) pokazivati i u kafićima i na tulumima gdje su uz vulgarnosti prisutne i blasfemije i bogohuljenja!!!

No, na stranu „špotanje“! Jeste li mogli iščitati, moji dragi gimnazijalci, u toj predstavi, do kakvih razaranja  (osobnih i grupnih) dovodi nemoral, prostota, cinizam, agresivnost? Jeste li osjetili što znači đavolstvo u svojem rušilačkom pohodu na roditelje, prijatelje, poznanike, djevojke, društvo? I nema izlaza iz toga bez gorkog plača kajanja!!!

Advent je pred nama! Taj plač očekuju naše ispovjedaonice! A rezultate toga plača okajanog grijeha trebamo, nužno su potrebni Lijepoj Našoj.

Laudetur Iesus Christus!

Ravnatelj